Miona, daj šuti!

Tekst „Miona, daj šuti“ pomalo je distopijska priča koja počinje na Zrinjevcu u trenutku kad majka, a nakon što se preko volje poigrala s djetetom, sretne prijateljicu i izgovori ono poznato „daj šuti“ u trenutku kad je dijete doista imalo nešto bitno za reći. Ta, zar dijete ikada govori nešto nebitno?

Tu se pokreće priča koja prati život majke i djevojčice te cijele obitelji a kao posljedica ignoriranja najmlađih. Jer djeca nisu tek privjesak a tako često to biva, tako često s djecom ne razgovaramo, ne odgovaramo im na pitanja niti ih im postavljamo.

Što bi bilo da je majka toga, dana posvetila nekoliko sekunda svome djetetu? Priča bi krenula u sasvim drugom smjeru, no autorica karikiranjem izoštrava pogubnost ignoriranja najbitnijeg: komunikacije. Živimo u svijetu pametnih telefona, a zapravo smo često gluhi jedni prema drugima, osobito prema najmlađima kojima prečesto nudimo materijalno u zamjenu za duhovno, a tu zamjene nema.

Kroz grad, djevojčicu Mionu prati golub Išišar, koji joj „nadoknađuje“ mamu.

Naslov „Miona, daj šuti“ ilustrirao je akademski slikar i ilustrator Boris Kugler, i fotografijama opremila Ana Šesto.